A(M)PLIKACIJA Im’o sam tu srecu da sa Kruskom, ovdje u Americi, dijelim skolsku klupu oko dvije nedjelje. Naime, svaki useljenik u USA, nakon sto se smjesti i napuni mu se frizider do vrha, mora da ide u skolu. Uf, to je nesto sto je najgore padalo vecini nasih zemljaka ovdje. U biti to nije bila skola u klasicnom smislu. “Ticeri” su nas ucili kako se ispunjava “amplikacija” ( tako taj formular Krusko i dan danas zove) za pos’o i kako da se insan ponasa kad dodje na razgovor u firmu. "Ma prije bi i kanale kop’o nego da sjedim tamo i da me oni coro ispitiva" - govorio bi Krusko na pauzi izmedju dva casa. Drugi su potvrdjivali I psovali socno i Ameriku i ko ih dovede ovdje. "Jebes vaku zemlju, semafori im vise na zicama"- rece jedan zuco. "Ma ja ba, a vozni park im je ni na k…. nalik" - odgovara pindo i sve hrace po cesti. "Ma nije to nista ljudi, pa jeste li vidjeli njiove tusove? Da bi opro guzicu moras napraviti stoj na rukama”- zavrsi onaj iz Doboja, na sta se ja umalo ne udavih sa kolom koju sam sekundu prije toga zedno potegao. Negdje cetvrtog dana skolovanja u Americi doslo je na red popunjavanje “amplikacija”. I tako, treba da se upise sta si sve radio zadnjih 10-tak godina kako bi ti ljudi na osnovu toga trazili srodno zanimanje. I tako je nas ticer "coro" is’o od jednog do drugog djaka i nadgledo sta se upisuje. Naposljetku zastade kod nasega Kruske i upita ga za prazninu u njegovoj amplikaciji u periodu od 1985 do 1989. Nista, Krusko suci ko zaliven. Ticer opet upita. Al ne da se ni Krusko. "Pa reci mu" - obratih se ja Kruski. Sta da mu reknem? "Pa reci mu sta si radio u tom periodu, objasni covjeku sto nisi nista napis’o." "Ma nemam ja tu sta govorit, mogu ga samo dunit jedared, ako nastavi dosadjivat." "E jebiga sad, pa sta si radio, evo reci meni a ja cu upisat." Uzeo ja olovku i cekam, Ceka i Ticer, ceka i Krusko. Tek nakon jedno po minute Krusko ce ti onako mrzovoljno "SVERCO, eto sto sam radio, jel ti sada gospodine malo jasnije?" U jebote sta sad, sta sad da upises Sabane? Jebem sve u sebi sto sam se i mjes’o al’ kasno je sad. Ticer ceka. "Upisacu da si studir’o organizaciju rada al’ te rat sjeb’o" - rekoh ja pa tako i upisah. "Ma upisivaj sta ‘oces, samo mi ga skloni s ociju" – na to ce Krusko. Nazalost, nisu Kruski dali da ista organizuje. Pozvali ga 15ti dan u ofis I pitali bil’ radio. A sta ? - rece Krusko. Gril - rece nas prevodilac. Znas ono rostilj peces malo pljeskavice I tako to. "Ma kako necu. Pa ja sam u nasoj Bosni samo to I radio. Nisam se odvaj’o od rostilja I dobrog pica. Ma ja sam ti za rostilj experat" - Drobi ga Krusko nista ne ostaje. Vide ljudi Krusko sretan i posalju ga na pos’o. Dodje ti Krusko pred Mekdonalda. Predstavi se, pokazase mu rostilj, pocesu mu objasnjavati kako sta, al Krusko sve odmahiva I govori: “ Aj no, aj no”. Okej, okej. Sve je bilo dobro do jedno pola dvanaest, do pauze za rucak. A onda je krenulo. Borio se Krusko, ruku na srce, jedno pedesetak minuta a onda je skin’o kapu I onako sve s keceljom pravac prevodiocu I covjeku koji mu je ponudio pos’o. S vrata su ljudi vidjeli da ce biti belaja. Pridje ti Krusko sav zajampuren u licu onoj dvojici i ni pet ni sest u’vati onaj sto i izvrnu ga napoprijeko. “Jebem vam sunac, mene ste nasli zajebavat” - vice Krusko. “Sta je ba Krusko sta nije u redu?” – upita prevodilac “Ma sta ti tu meni sta nije u redu, ti meni rece rostilj.” “Pa ja” - rece prevodilac. “Ma sta rostilj, jebem ti ‘ibrid, nemos napec' onijeh pljeskavica kolko stoka narucuje” - dere se Krusko na sav glas I nista ne ostaje. Posalji svoj komentar za ovu pricu na otojczazdrlamauna@yahoo.com