Kad Uiti Melanhkolija

Znate kako celjad vole jest oni evrokrijem. Prvo oblizu ono crno, a ondak ono bjelo. A onda ih spopadne muka pa se drze za stomak, pizde I vicu : Joooj mama necu nikad vise!
E tako Krusko voli rakiju kruskovacu. Jebote kad se on toga docepi. Ne pije on toga s merakom I natenane. Ma kaki. On to zdere. Ona letjelica sto je zovu kanader je za Krusku mali mis. Nemere oti kanader zaitit vode iz jezera kolko krusko more potegnt.

Kad pije nist ne mezi neg' samo otpusti zvuke rodnog kraja, stavi flasu na sto I krene. On najvoli da je sam u kuci kad pije. Ostane samo u bokserskim gacama, mislim, onako malo se raskomoti. U pocetku samo pije, nista ne misli. A ondak poslje jedno pet sest deci navru memoris.

Sjeca se Krusko svega. U selu je uvjek bio XXL. nije bilo momka kojog nije mog'o smotat I pobjedit. Cure su uzdisale I govorile sebi u njedra : " Uf kako je Krusko samo jak I rumen". Krusko je, kako se ono veli, bijo univerzalac. Os' kamena s ramena, ajd . Os' obaranje topola, ajd. Os' zasvirat u frulicu, ajd. Krusko uvjek sampijon. Tri put zaredom bijo ponjeo laskavu titulu "Seoski bekrija" I dobio Zetora u trajno vlasnistvo.

A onda se Krusko malo namrsti, potegnu dobar guc, pa mu misli odlutase sparam obliznjeg grada. Grad je bijo nesto drugo. On je najvolio marisat gradsku raju. Nije ih brate volijo pa eto. Najvise nije mog'o smislit one rokerse I pankerse sa mindjuvama.

"Brate moj", naglas bi Krusko, "zar pored 'Alida, Sabana I Brene treba ista vise? Kako mogu slusat I gledat sve te padavcare I garonje jebo ih otac lude."

Svaki koncert narodnjaka se nije mog'o zamislit bez njega. Uf, koja je to svecanost bila. Jeboti docek stafete, kolko se dolazak omiljenijeh estradnih licnosti zeljno ocekivo medju suseljanima. Jednom se potrefilo da se najboljijeh pet folk stareva nadje na istom koncertu. Tog dana mobilisani su svi avtobusi u regiji da prevoze do zla boga znatizeljnu publiku. Sve sto je moglo hodat naslo se tog jesenjeg predvecerja u nasem malom gradu da doceka idole. Slucajan prolaznik namjernik bi rek'o da je nas grad u najmanju ruku bijo polumilijonski. Prijam koncerta kao zagrijavanje Krusko je sa svojim pajdasima isamar'o dvojicu u parkicu iza spomenika a onda je duno jednog kosijanera sto se smijo njegovom novom Rasica djemperu. "Valjda mu dezen bijo smjesan", sa zadovoljnim smjeskom na usnama prozbori Krusko nako sam za sebe..

Najvise sto je Krusku nerviralo u gradu je bilo to sto nikako nije znao kad se treba nasmijat nekoj fori. Imali su ti gradski gelipteri I klosari neke svoje glupe folove I samo su se kliberili cim bi on progovorijo. Eto I dan danas nemere svatit kad je jednog dana sreo svog skolskog druga,inace gradsko djete, sto se ovaj njemu smijo. U stvari ovaj se tolko smijo da mu je Krusko mor'o zadat dva kratka aperkata nakon kojih nista vise nije bilo smjesno. "Znao sam ja su tim gradskim pedercicima", zakljuci nakresani Krusko, zakrenu se na stranu I glasno zahrka.

P.S.
Osto sam duzan dijalog koji je Krusko vodio sa svojim skolskim. Evo ovako:
SKOLSKI: Gdje si Krusko, sta ima?
KRUSKO: Nema nista, bijo sam malo na muziki
SKOLSKI: Aha, hoces s nama u diskoteku?
KRUSKO: Ma necu, znas da ne volim preglasnu muziku I te padavcare
SKOLSKI: Pa kud ces sad?
KRUSKO: Odo malo na stanicu
SKOLSKI: Pa sta ces sad na stanici, rano je?
KRUSKO: Ma odo malo, ima dobrih p****a!!!
SKOLSKI: ( pada u komu od smijeha)
KRUSKO: Sta ti je budalo, sta se smijes tolko?