Americki Bajaga

Krusko danas nije is’o na pos’o iako je petak. Uzeo je slobodni dan, jer je juce kod mesara pazario nesto sto je najvise volijo na svjetu ovozemaljskom – telecu glavu. Naime, poslije neslavne epizode sa janjetom Krusko se totalno prikobacijo na ostatak zivotinjskog carstva.

Ust’o je on tako rano, ono, pravo poranijo. Kruskicu ispratijo u skolu, Kruskinicu na pos’o i dok se oni vrate “glavuca” ce biti pecena i do pola s merakom, uslast pojedena. I tako je on nju opro temeljno u tri vode, pa lijepo sasusio suvom krpom, nasolijo ju momacki, umot’o u aluminijsku foliju, sve kako dolikuje, stavio u rernu, otvorio pivu, poceso se dje se inace ponajcesce cese, odvrn’o Semsu i pomislio onako sam za sebe…eh, kako zivot zna biti ljep ! Sta treba covjeku pa da bude sretan ! Glavuca, piva, Semsa i eto ti meraka sam takog…

I pjevala je tako jadna Semsa satima, pocela jadnica i‘’zavijati’’ pred kraj al’ je stoicki izdrzala i nije se pokajala. Odmor je dobila tek kad su se glavuce (teleca od pecenja, Kruskina od tocenja) pofajn zarumenile (i samim tim) i zaboravile na nju. Krusko pogleda na sat. Tek je 3 o’klok, ima jos cijeli sat prije nego sto se mali Kruskica vrati iz skole, tako da ce on sad natenane i s mirom polako zameziti. Primak’o on tako glavuci, skin’o onu foliju pazljivo, da se koza ne zaljepi svud po njoj, jer ako se to desi onda je mozes jeb…..baciti sve sa njom.

Na stolu je vladao cisti minimalizam. Glavuca, slanik, piva i glavica crvenog luka. I gleda ti nas Kruskonja onu glavucu – gleda i ona glavuca njega. Isplazila jezicinu k’o da mu se ruga i tupi u njega onim ocima, sto bi se reklo blagim telecim pogledom. A Krusko se oblizuje, pa otpije guc, pa krene rukom, pa stane, k’o da mu je zao gla’uce. Ne zna odakle bi kren’o. Dal’ da marne prvo jezicinu…ili da je ostavi za kraj? Ima i mozga….uf to je k’o kad djetu ponudis onog evrokrema, tako je on to volijo… Najposlijem se odluci, krenuce od ociju…Prvo ce lijevo, pa desno…. i uze on lijevo onako s dva prsta, umoci ga u oni slanik i taman da ga stavi u usta i pojede k’o puslicu, kad se vrata otvorise i unutra nahrupise mali Kruskica, ona mala sto prevodi po bolnicama i jos neka treca, reklo bi se gospodja, vjerovatno s americkim pedigrejom….

Situacija je bila…..nadrealisticka. Krusko sa okom u ruci, glavuca (sad jednooka k’o kaki kiNklop) na stolu isplazenog jezika i troje pridoslica od kojih samo mali kruskica nije pokazivao ama bas nikakve znake kako zabezeknutosti tako i zbunjoze. I dok se gospodja amerikanka naprezala da, detaljima preobilnu situaciju, odgonetne u svojoj zapadnjacko-demokratskoj glavi, Krusko je ust’o, ono telece oko stavijo u dzep, folijom prekrio glavucu i najnormalnije, k’o nekom dobar dan, rek’o:

- Dobar dan !

- Dobar dan gospodine – odgovori ona mala sto prevodi po bolnicama i nastavi – ova gospodja je psiholog u Kruskicinoj skoli…iskrsnuo je mali problem, pa je ona hitno dosla da prica sa roditeljima, dok bi ja obavljala ulogu prevodioca. Al’ ako vi nemate vremena, vidim zauzeti ste, mozemo mi…..

- Sta?!?! Jel’ to mali Kruskica opet pizdarije pravijo po skolu – rece Krusko i podje se ‘vatat za kais k’o da ce ga isukat ( kais) bas sad i pocet’ marisat malog ispred njih.

Gospodja pshilog, koja se jos nije povratila od prvobitnog soka sa malopredjasnjim prizorom, zabezeknuto je gledala cas u napola isukan kais na Kruskinim pantolama, cas u predmet pokriven folijom ispod koje se naziralo nesto nalik na….jezik, cas u masnu mrlju koja se sirila iz podrucje Kruskinog dzepa u kojem se nalazilo, ono nikad pojedeno lijevo telece oko. I pred zenu podjose iskakat slike sa celuloidnih vrpca :Psiho 1,2, i 3, kad jaganjci utihnu, petak 13-ti, strah u ulici brijestova….i upade zena u nesvijest….

To je bilo najbolje sto se moglo desiti...i njoj i Kruski. Dok je ona, pshilog, lezala tako sva istraumirana, Krusko je, uz pomoc one male sto prevodi, pospremio sve “dokaze”, sklonio sve sa stola, stavijo najveci heklani milje i naki cvjetic, promjenio isflekane hlace i nacjedio limuna da se gospodja dozove samoj sebi. I dozva se gospodja, jos zbunjena, gleda okolo, nigdje onih prizora za koje su i sodoma i gomora mala djeca, pa se jadna, pomislivsi da je sve se njoj pricinilo, zajampuri od stida i podje se izvinjavati sto je, eto, upala u nesvijest. Nabraja ona tako kako previse radi, skolstvo u krizi, pa ona mora pokrivati dvije skole, pa i licni zivot joj nije nimalo ruzicast…dva muza nisu imali razumjevanja za sve to….sve to mala prevodi Kruski, a on gleda i u sebi pomislja…dobro je !

U to dodje i Kruskinica, pa pristavi kafu, nasu gostima zovinog soka, pokaza rukom da se ove dvije posluze i rece na tecnom engleskom:

- Hoummejd !

Onda sjede pokraj svog muza da saslusa sta se saslusati ima.

I podje mala sto prevodi da prica…Kruskica je im’o test. Ucili se veznici, znate ono k’o kod nas sto povezuje dvije recenice. Male kratke rijeci k’o sto su i, ali, ili, itd…
Klimaju Krusko i zena mu u njega k’o sa razumjevanjem i cekaju dalje sta ce mala…
I tako trebalo je napisat’ recenicu – nastavlja mala sa svojim monologom – u kojoj ce se ti veznici i upotrijebiti...

- Sigurno Kruskica nije znao – upada Krusko u rijec – slab je gramaticki na tatu – nastavlja ti on tako i seretski se smijulji gledajuci u gospodju psihologa.

Napisao je mali Kruskica recenicu – odgovori mala - nije bas najispravnija…ma evo vam pa sami procitajte – i pruzi komadic papira Kruski i zivotnoj druzbenici da se sami uvjere. Na papiru je pisalo:

Give me crack and anal sex !

Gledaju oni u recenicu….i sute. Ok, skonto je Krusko dvije rijeci..give me i seks. Crack i anal nije mogao nikako. Doduse, ovo anal sret’o je u
krizaljkama. Ono nekad…kad pise ljetopisi…onda treba upisati anali…to je valjda mnozina od tog. Sam’ kaki je to seks u pitanju…jebem li ga ?

I tako – nastavlja mala sto prevodi – uciteljica ga je odma poslala kod ove gospodje psihologa koja je odma presla na djelo i detaljno ispitala malog odakle njemu, u njegovoj pametnoj glavusici, takva strasna i brezobrazna recenica….

- I ? Uglas upitase iKrusko i Kruskinica !
-
- Pa mali je rek’o da je to cuo u pjesmi, tacnije na CD-eju sto ga mama i tata slusaju kod kuce….

- Sta ? opet u glas i jedno i drugo !

- Ma to mora da je neka greska. Mi slusamo….ove nase….Hanku i Sabana…slabo mi ove stranjske…

- Ja ja – napokon se oglasi i mali Kruskica- ja ja ne slusate, ja izmislio jel ?

- Pa sine moj, pa dje to ? Pa znas da tata samo one slusa…

- Pitaj mamu jel ona ?

- Ijuu sine, kaka mama, pa ti znas da mama ne bi…

- Ma nemoj, a americki Bajaga ?

- Ko ?

- Americki Bajaga, tako si ga ti nazvala, cuo sam ja par puta…ma evo donjecu ja cd i ode mali i donese album “The Future” – Leonard Cohen.

- Aaaa taj, jest sine, voli njega mama, znas ima jedan pjevac kod nas koji ima jako dubok glas isto ko ovaj ciko, pa podje Kruskinica, da bi ko biva bila uvjerljiva, pjevati:

- Zaaazzmuuuriiii, zaaazzmuuuuri, zaaazmuurrrri – zmuri li ga Kruskinica li zmuri, a ona gospodja psiholog opet podje se otimat dojmu usput se pitajuci, poput hrabrog Koce onomad, da li su ovo san i java ukrstili macove i sta bi Frojd rek’o na sve ovo.

- Mala sto prevodi uze cd, nadje tekstove pjesama, nadje pjesmu The Future i na pocetku druge strofe nadje gore pomenutu recenicu. Pokaza je gospodji psihogu, a ova ni pet ni set, uze cd i strpa ga, k’o korpus delikti, u svoju tasnu, otpi bazgin sok, pozdravi se na brzinu sa domacinima i izadje iz kuce, a za njom i ova sto prevodi.

Sjede Kruskinica i Krusko k’o popisani jedno 20 minuti. Tisina ubija. Kad ce ti Kruskinica:

- Jebiga, ne znamo mi engleski, nit’ mi slusamo sta ovi pjevaju. Men’se svidijo, posjetio me na Bajagu, kad smo bili mladi…asikovali…ima onako dubok glas…bas ljep !

- Jebol’te Bajaga, os’ da nam zbog Bajage oduzmu djete, a mene uhapse opet zbog jebenih zivotinja. Znas li ti zenska glavo da sam ja jos na uslovnom zbog janjeta, pa sad sam mog’o zglajzat za zivota. I jebe Krusko….nista ne ostaje, Kruskinica pusta suze, dok mali Kruskica objasnjava u dvoristu malim amerima kako je “crack” u stvari kokain koji se ne smrce nego se moze pusit’ na lulu…gled'o on na discover kanalu…