Cevapa & Igara
Prosle godine za vrijeme boravka u (kako to nasi zemljaci ovdje u Americi vole strucno reci) starom kraju, negdje sredinom jula, desio se na rukometnom igralistu u Bosanskom Brodu dogadjaj pod nazivom “Susret Brodjana”. I tako, izmedju dvije ( zuja-je-zakon) pive ,dok smo okretali u Jaraci neku zivotinju, pokusao sam da objasnim svom badzi (inace rodjenom Njemcu) ko i gdje se to sastaje i susrece. Covjek me samo blijedo gledao i uporno govorio - Das ist paradox ! Pitao me sta je sustina tih susreta, zasto se ljudi susrecu i govorio je da je to isto k’o da se sad u po’ Frankfurta podju susretati Frankfurtasi. I od tad sam vise puta razmisljao o tome i na kraju skontao da bi moj badzo mog’o biti i u pravu. Jest, ruku na srce, malo neobicno da se Brodjani sastaju i susrecu i to ni manje ni vise nego u njihovom Brodu. Vrativsi se kuci, mislim….nazad u Ameriku, pregladao sam nekoliko puta sve slike sa susreta i vidio, prepoznao mnogo Brodjana na njima. Svakog od njih, koga sam htio vidjeti i susresti ,vidio sam i susreo u gradu (bilo u BB-u ili SB-u), jer za takvo sto dovoljno je sjesti u “Galeb” u ljetnu bastu ili u jednu od basti preko na korzu. Za to nisu bili potrebni nikakvi organizirani skupovi i masovna okupljanja sve sa govorima i hvatanjima u kolo uz pratnju (nekad davno mog komsije, kog smo od milja zvali “Caki”, a sada, po nekim kriterijima) izvrsnog i renomiranog brodskog muzicara. I tako dragi moji, prodje godina, jos se nisam manio dumanja oko gore-spomenutog paradoxa, kad saznadoh da su se ovogodisnji susreti Brodjana odrzali u selu Kolibe u neposrednoj blizini Bosanskog Broda. Dalo se zakljuciti da je skup, gledajuci slike, imao sve elemente opstenarodnog veselja/pucke veselice. Krenulo se sa nogometnim turnirom na fudbalskom igralistu “Duganje”. Nakon loptanja na red su dosli rostilj, cevapi i lepinje uz hektolitre pive kao nezaobilazni dekor/dio naseg brodskog folklora, prigodni govori, sjedenje pod ceradom uz zivu muziku, hvatanje u kolo, a bogami na kraju i penjanje na stolove. Da li je bilo izvrtanja stolova, pa da sve poprimi definiciju jednog odlicno organiziranog derneka, do dana danasnjeg nije objelodanjeno. Super ! Narod se veselio uzduz i napoprijeko, cevapi su bili pravi, lepinje – boli glava, piva ‘ladna, glava vruca, muzika turbo na kvadrat, i sto bi rekli stari latini summa sumarum - sve pohvale organizatorima i sretno dogodine do iducih susreta… Naizgled, svaki Brodjanin bi trebao otprilike da pukne od zavisnosti za svojim kompjuterom negdje u nekim vukojebinama srednje Amerike ili Kanade i prokune dan kad je sjeo u avion u jednom pravcu. Hm. U zadnjih dvadesetak godina su mi se redom oduzimala razna prava, prvo da se zovem Jugoslovenom, zatim mi je uskraceno i ono Bosanac, a ne bi me iznenadilo da me niko vise ne smatra ni Brodjaninom. Ne znam kako cete me Vi okarakterisati (kao supka, pizdu, picajzlu, nedovoljno demokratski orijentisanu fukaru, ili onog koji, sto bi se reklo, trazi dlaku u jajetu), ali dozvolite da ovom divnom skupu Brodjana, netom odrzanom u Kolibama, prilozim dvije zamjerke. Kao prvo, sta je motiv, ideja, svrha, cilj ovih skupova ? Zasto se narod okuplja, pije, hvata u kolo i veseli? Sta je sama poenta svega toga? Koliko je sadasnjih gradjana Broda bilo prisutno na skupu ? Ono sto sam uspio vidjeti moze se vrlo lako prebrojati. Koliko je uopste Brodjana bilo na skupu ? Trazeci poznata lica na ovim zadnjim susretima osjecao sam se kao Diogen kad je, onomad, svijecom u po bijela dana trazio ljude po trgovima. Sa upaljenim monitorom, umjesto svijece, trazio sam Brodjane na skupu Brodjana. Nije li ovo jos jedan paradoks dragi moj badzo? I nije li sama nasa domaja zemlja paradoksa ? Al’ opet kontam, dodju ljudi iz daleka, insan se malo opusti i zaboravi, zanese se i izgubi, lijepo mu je…..ko prije, bar to vece, sjebace tesko stecene dolare za merak i sve je dobro, dok ga nehotican pogled na grb Broda (za neupucene - orao i to dvoglavi) na ramenu policajca, dok zajedno uriniraju u obliznji grm ispustajuci ko zna popijenu pivu, ne podsjeti i vrati u stvarnost.
Samim pominjanjem nacelnika dodjosmo i do druge zamjerke. Malo sam “guglo” po internetu i naisao na intervju gdje gore pomenuti nacelnik i pokrovitelj skupa, eto, ko pozv’o bi on na povratak, ili, da ne grijesim duse, cak i poziva na povratak, ali razumije on ljude koji odavno zive na zapadu i koji su dobro situirani i koji se, eto sad , neckaju i nisu bas odusevljeni idejom o povratku zbog lose ekonomske situacije,kako u gradu, tako i na podrucju cijelog entiteta, pa i sire. O ratu i stradavanjima ni da zucne. Pa nije on kriv za to, neko ce se vec sjetiti da kaze. Nije, ali nije ni Vili Brant bio kriv, pa je klek’o. Ima masa ljudi koji bi, citajuci pokroviteljev intervju, rekli da je gospodin nacelnik i pokrovitelj apsolutno za zajednicki zivot i , sta ‘os, et’ co’ek zove nazad. Nije ni njima lako, siromastvo i bijeda, i jebo te rat vise, proslo je 15 godina, treba se okrenit’ u buducnost ! Ima, doduse, i onih koji bi cijeli intervju prepoznali kao plitko licemjerje. Svasta se, drugovi i gospodo, prica o nasem Brodu. Cuo sam, mozda je trac ili necija neslana sala, da se skola u tim istim Kolibama zove “Sveti Sava”. U njoj, kazu, radi uciteljica Azra M. i predaje, mahom, bosnjackoj djeci. Negdje procitah da su imena ulica u nasem gradu trenutno takva da ih se ni jedna Topola ne bi postidjela. Pricaju ljudi da spomenik na trgu stoji i zali samo za jednim zrtvama/borcima. Ovo su sve neprovjerene informacije i ako nisu tacne, ne uzimajte mi to za zlo. Svasta se baljezga. Grobovi nazalost ne lazu i otkrivaju nam zalosnu istinu o svemu, pa i o nama samima. Mozda je gospodin nacelnik u pravu na kraju krajeva. Vratili bi se Brodjani samo da su rafinerijske plate malo redovnije. Znam ja nas… P.S. Microsoft Word kaze da sam ispisao oko hiljadu rijeci u ovom tekstu. Bilo bi mi neizmjerno drago da svako ko procita ovaj tekst da svoj sud o njemu i o dogadjajima koji su opisani, pa makar u pedesetak rijeci. Hvala. Pisite na : admin@kruskinastranica.com |