|
Danas je Hrvatska osvojila Davis Cup. Pratim to (tekstualno) jos od petka. Svako malo se ulogujem pa gledam trenutno stanje. Te “Ljubo” dobio prvi mec, pa “Super Mario” izgubio drugi, pa onda pobjeda u parovima, i sve to me onako djuture vrati u neke tamo, pa recimo kasne osamdesete i tadasnji Davis Cup… Grad Split, dvorana “Gripe” dupkom puna, navijanje k’o na ponocnom, a nasi ubise sve od reda. Boba nepobjediv, pa onda Ostoja, pa Oresar, pa kasnije Prpa i na samom kraju Ivanisevic ko maskota…A selektor niko drugi do Radmilo Armenulic, koji nije bio toliko poznat u teniskim vodama, koliko je bio poznat kao muz (udovac) preminule kraljice narodne muzike Silvane… Jedne godine smo dogurali i do polufinala ako se ne varam. I tada je, mozda dva-tri dana poslije tog nesretnog poraza ( ili moralne pobjede kako se to u nas voljelo reci) usred lamela osvanuo pravi pravcati teniski teren. Sve je to osmislio nas drug Chado. Chado nije bio ono pravo lamelas, stanovao je u radnickoj, ali je cesto, poput mnogo drugih, znao navratiti u lamele na partiju razgovora. Bio je podosta stariji od nas i jos danas se sjecam njegovih prica kako je dovodio u sobu neke rumunske ( ili to bijahu ceske) kurabe koje je potajno ( dok je, jelte, opstio s njima) snimao nekom kamerom i kasnije premijerno prikazivao uzem krugu prijatelja i poznanika. Bila je to pretaca domacih “crtica”, danas mahom rasprostranjenih po vascjeloj internetskoj mrezi. A tek proizvodnja cuvenih Chadinih olovnih sahovskih garnitura i prodavanja istih diljem jadranske obale…Al’ to je vec spada u neke druge teme i dileme… I gledam tako slike pobjednika i vidim Gorana “Zeca” Ivanisevica kako je sretan i pitam se da li je makar jednom pomislio na svog nekadasnjeg suigraca, ili bolje receno mentora Zivojinovica, kojemu je taj Davis Cup bio sve. Da li se sjetio kako su jednu pobjedu proslavili tako sto su se u hotelu (ne znam kojem) gadjali tortama ko u onim nijemim filmovima. Ma sve su mogli i jos mnog vise, jer sve im je bilo dozvoljeno ! Ili pak s druge strane, da li je Zivojinovicu zaigralo oko srca sto je Zec na kraju ipak ostvario (nekad) zajednicki san I osvojio kup. Igrao je Bobo i polufinale nekog Mastersa, mozda cak i Wimbldona ne sjecam se vise, zajebav’o je on i velike face poput prgavog Mekinro-a, ali ce najvise biti upamcen po igrama na Gripama i nepobjedivosti u Splitu… Ivana i Maria nisam (nazalost) nikad gledao. Daleko sam od toga i tenis nisam gledao sigurno jedno 17-18 godina. I nemam pojma ko su sada glavni igraci u bivsoj nam drzavi, al’ eto drago mi je ( prvenstveno zbog samih igraca) sto je Hrvatska uspjela to da osvoji. Ipak je ona pocinjala odma’ tu preko Save, preko mosta. A i Ivan je nas zemljak….Banjalucanin. I mogu samo pretpostaviti kako su se klinci “nalozili” sada na njih dvojicu, k'o mi nekada ispred lamela na “Chadinom terenu” #1, tamo malo ljevlje od duda… I na kraju kao neki
rezime, kao sto rekoh poceo sam sa crnjakom sretan zbog hrvatskog teniskog
uspjeha, pa sam pustio malo trubace iz Dragaceva da mi podignu adrenalin,
da bi onda uradio lagani prelaz na Safeta, Hanku, Nedzada i jos pokojeg
majstora sevdalinke kojih se u ovom odsutnom trenutku ne mogu ni sjetit’.
Eto svaceg pomalo, pravi sataras i ikebana! A sad, vas sretan odo malo
spavati, jer carolija prestaje u ponoc, a sutra je novi dan i valja
mi u nove radne pobjede...
|
