Stomak no gud !

Krusko je uvijek od malena im’o problema sa probavom. Od kad je bijo takorekuc maksumce stalno je cacu i mater nagonijo u neugodne situacije. Kad je trebalo, da prostite, srat’, nije mog’o ni nazor, a opet, kad ni pod razno nije trebalo, kad klozeta nije bilo ni na zvizduk, njega je ceralo ko da mu je zadnje.

Probav’o je on razne medicine. Sto one naucnjacke kod doktora, sto narodne kod mudraca i travara. Jednoc su se tri babe izredale na njemu pokusavajuci da mu “nastele” probavni trakt, ali ne bi nista od toga. Baba Cora , majstor svih majstora, je samo za njega izmisljala recepte, spajala i miksala sto nikad nije, ali sve to nije pomagalo, nego naprotiv, poslije njenih seansi Krusko nije mog’o smirit’ stolicu danima. Sta da se prica….k’o potok je to curilo, a Krusko bi onako iscjedjen i blijed bio k’o Lenjin poslije balzamovanja.

Vremenom, s godinama, to se malo, ajd recimo, izbalamsiralo, al’ je bilo daleko od…normalnog. Dolazak u Ameriku priko bare je bio isto veliki ispit za njega. Kruskinica je dobro morala pazit’ sta kupuje, znala je po sat vremena studirat’ po trgovinama proizvode i iscitavat sta koji sadrzi, sve sa ciljom, da se Kruski ne uzurpira stomak i da se ne desi nesto k’o oni uragan Katarina u njemu. Uf…

I pridrzav’o se Krusko, nije da nije, svega toga kad je….trijezan. Cim malo se nalije on se zaboravi pa podje mest’ po ovalima k’o tanjiraca po ledini. Ore Krusko mezu bolje od Zetora. A kasnije – sta bidne. Nemere se merak bas uvijek zaobilazit’.
Najvise je Krusko volijo u firmi kad je kakvo veselje. Ondak svako donese od kuce nesto za pojest pa sjednu svi zajedno i onda to halisu i zalivaju svakakim picima. Obicno Kruskinica napravi kaku pitu, jal poprskusu jal onu sa slatkim kupusom zucanom, pa Krusko ode, sjedne medju one Afrikance iz Afrike, pa svakom nutka, sve na nas:
“ Na uzmi….vidi ba pite…prava…pa onako oponasa kako treba da se to jede i onda vice mmmm…good pita….fajn fajn.
A Afrikanci jedu, sta ce…sramota odbit’ a onda oni vade neke svoje hrane sto Krusko nije ni na televiziji vidijo, a kamoli za zivota prob’o. Al’ nece Krusko od njih, boji se…da ne proba nesto, pa da ga ne procera. Smije se on s njima, zahvaljuje i pokazuje na stomak i vice:

- stomak no gud.

Jednom nije mogo odolit, dok su oni Afrikanci iz Afrike plesali neko svoje kolo ispred stola on je uzeo nesto okruglo, zeleno sa malim ko nekim crvenkastim sarama. Zagriz’o on to pa sta bude. I bi lijepo. Slatko. I dok su Afrikanci plesali on zgrabi cijelu saku ( a Krusko je imo pozamasnu saku) i strpa u dzep sa namjerom da ponese malom Kruskici. Al’ i vece se oduzi, Krusko ostade duze neg sto je mislijo, pa je pri povratku kuci, sceo -nesceo, ogladnijo. I sjeti se on onih okruglih iz Afrike, pa zagrabi u dzep. Marn’o je on njih ruku na srce jedno dvadesetak, pa onda zalijo rakijom….kruskom.

Stig’o je on nekako do garaza. Do klozeta nije stigo. Sramota je rec za odrasla coeka, al’ Krusko se usr’o k'o grlica u po hodnika. Srecom nikog nije bilo kod kuce. A kad je sjeo na solju nije sa nje ustaj’o 4 i po sata. Jebo je Krusko i Afriku i Mendelu i Bob Marlija sve u 16. Taman pomisli ok to je to…nema vise sta da se izbaci….kadli opet stomak zaburlja i sve krene nizvodno…

Kruskinica je znala sve cim je usla u kucu. Taj miris je mogla prepoznati nadaleko, reklo bi se k’o svoj rodjeni.
- Crni Krusko – opet si nesto jeo sa spiska.
- Ma kakog spiska – odgovara Krusko – jebem ti sve po spisku !
- Pa sa spiska nedozvoljenog voca i povrca – znas da sam ga godinama slagala i dogradjivala za tebe.
- Ma znam…
- Sta si jeo crni Krusko ?
- Ih sta sam jeo. Kad bi samo znao. Ovaj put ne samo da me proceralo nego me i stomak boli ko nikad. K’o da sam se klozetskih dasaka najeo.
- Uh..da se osjetiti, nego reci mi – opet ce znatizeljno Kruskinica – sta si bolan jeo da znam stavit na spisak.
- Ma ne znam…oni Afrikanci donjeli nesto, pa ja prob’o jedno.
- Ih jedno – neda se Kruskinica.
- Pa dobro, nije jedno, jedno petnest.
- Pa kako izgleda jel voce?
- Mislim da jest, onako malo okruglo zelene boje sa malim crvenkastim sarama. Slatko u pizdu materinu…k’o spice. Kad jednu probas nemeres stat….jedes k’o mamen. Prob’o jednu tamo, pa onda spremio za tebe i Kruskicu, al’ usput ogladnijo u autu pa onako jednu po jednu i ode sve…
- Aaaaa znam koje je to voce. Ima toga kupit ovdje u onoj trgovini sto idemo….nego kako si mog’o vozit i jesti to ? Mislim kako si vozijo auto i gulijo to voce istovremeno. Otkud ti noz ? Ne kontam !?
- Sta gulijo ?
- Pa to voce sto si jeo !
- Jebem ti voce, pa jel to trebalo ogulit ? Ja to onako ko nase jabucice…sve pojeo samo peteljke ostale.
- Joooj Krusko jadna li sam ja s tobom !
- Suti bona, nemoj da bi kome kazala, da pukne bruka necu zivit ostat od onih jebivjetara na poslu.