|
Mislim
da si 100% posto u pravu kad to napises.Bio sam tamo u Brodu prosli
mjesec tj bio sam kod sestre u Sl.Brodu ali eto ode se u Bos.Brod
malo malo reko nebili se srelo nekoga koga si poznavao prije ali
to su bili rijetki slucajevi vecinom je tamo narod strani.Nazalost
kad se ulazi u grad steknes dojam kao da si dosao na neki vasar.Sto
je meni zapalo za oko nakon prvog posjeta rodnom gradu je da mi
koji dolazimo sa strane u Brod gledamo stalno hocemo li sresti nekoga
koga smo poznavali od prije stare prijatelje dok ti ljudi sto zive
dole oni tako to ne dozivljavaju.Oni valjda zive svoj zivot i oni
nemaju te osjecaje da se obaziru jer znaju da je vrijeme posjeta
da dolaze u Brod njegovi (bivsi)stanovnici da se okrenu malo oko
sebe da pogledaju.Recimo kad sam ja bio dole uvijek sam ja bio taj
koji sam se prvi javio i onda kad covjek misli bas lijepo da se
sretosmo i kad misli ehh sad cemo se ispricati prica zavrsi sva
za 5 minuta.Dalje se nema sta vise pricati.neznam dali je to zbog
dugog odsustva ili sta vec.To u zagradi bivsi stanovnici grada sam
napisao posto se bar ja za sebe mogu reci kad udjem u taj nas rodni
grad osjecam malo po strani.Tamo su sve neki novi ljudi tamo vise
nista nije kao prije.kad ides os slavonske strane prema bosni tako
su postavili te resetke odakle pjesaci idu da ja uvijek kazem sebi
ehh ovo je zadnji put da idem.Strah me visine i strah me pogledati
dole a sava mutna i po ljeta nakon onih kisa.Ali vraga kad se vratim
u Sl.Brod kakav god da je onaj tamo grad ja opet dobijem volju nakon
svega da odem u Bos.Brod.mozda i nebi imao volje no imam rodicu
jos uvijek i ona je jedina koja zivi i koja je tamo sa bosanske
strane i rado odem do tuleka do nje.A tulek je jedna druga prica
sama za sebe
================================================ ma
nemozes povuci crtu ni da hoces...prvi puta je tesko ali svaki puta
je sve teze i teze...a ides,nemozes da neodes,ustvari nemas ti kuda
vec preci tamo (inace i oni iz SB su za nas govorili "preko")
================================================= E,ovo
sam cekala,konacno si napisao opis svog vidjenja Broda,u
=======================================================================
Ukratko....slazem se s tobom, a nekad se upitam je li onaj nekadasnji prijeratni Brod bio san ili java? Kratki komentar: Nekad davno u pradavna vremena bio jednom jedan grad po imenu Bosanski Brod..................kraj nazalost nezavrsava kao u bajkama.?????? Pozdrav Almir ================================================ I ja sam povukao
crtu.... ne vise. Istog sam i ja misljenja prijatelju. Anonimus ====================================================================
Glupo je reci "podvukao sam crtu" zbog ljudi koji jos zive tamo.Sta oni da kazu? Anonimus
================================================ Optimizma malo ,pa nemojte mi i to oduzeti
Z.C. ==================================================== Ja sam davno otisla iz Broda ali sam se uvijek rado vracala kuci
na godisnji, i prvo sto je bilo otici u cevapdzinicu kod pokojnog
Aljke, gore kod bivse beogradske. Kad sam tu pojela cevape znala
sam da sam bila kod kuce.Krajem jula 1991 bila sam kod kuce jer
mi je otac bio jako bolestan i umro. Posle sahrane ostali smo jos
neko vrijeme kod kuce da bi sve lijepo priprwmili za zimu kad dodemo
kao i obicno svake godine, ja i moj pokojni brat cijepamo drva,
a iznad nas nadlijecu mlaznjaci. Koza ti se jezi ali ipak mislis
da ce sve biti u redu. Vratih se u Njemacku i onda te podose bombardirati
sa vijestima sa svake strane: poginuo onaj srusili su onu kucu itako
u nedogled. Sjedim i pitam se da li je to stvarnost ili neki ruzan
sam? Pa ljudi moji nismo na Bliskom Istoku. Ali se na zalost pokazalo
da jesmo. Boli i srce i dusa sa svim i svacim sto ti je nekad bilo
drago da toga vise nema. Mnoga prijateljstva otisla u nepovrat,
komsiluk se rasuo po cijelom svijetu, a tvoj brod ostao na istom
mjestu ....ali to vise nije to.Poslije dugo godina 2001 navratih
ponovo do broda, na mostu red kao da cekam na prelazu Austrija Slovenija
sve ide mic po mic. dusa boli kad vidis da tvoj brod nije vise tvoj
jer nosi drugo ime, da moras da pokazujes pasos, aulazis u svoj
brod, oko tebe sve nepoznata lica.....produzim za groblje da upalim
svijecu svojim roditeljima i kazem sama sebi:Dragi boze mozda je
u redu da su umrli-iako mladi- ali nisu morali da dozive jos jednom
strahote koje donosi rat sa sobom.Sa groblja u Matije Gupca prolazim
kao u snu dodem do svoje kuce ali ipak pokucas na vrata i pitas
da li mozes uci. U svoju kucu koju smo mi svjim rukama sagradili
pitas za odobrenje. .Jad i tuga. Vracanje u Sl. Brod, Zagreb, Njemacka
i jedno pitanje koje sam si sama dugo postavljala:Da li sam stvarno
bila kod kuce ili je to bio samo ruzan san? A onda se sjetim svojih
snova u kojima je sve lijepo isto kao prije sa poznatim ljudima
i poznatim kucama.Moja starija sesta kaze ona se nikad vise ne bi
vratilaali ja bih kad bi prilike bile drugacije tj. da tu budu ljudi
sa kojima sam ja odrasla.Jos uvijek tu jedna tanka crta koja veze
i koja mi ne dozvoljava da zaboravim ili podvucem crtu ili stavim
tacku, i to mi je drago, jer mislim da mi se to dogodi da bih bila
osoba koja nije imala djetinjstva i svog rodnog kraja. Zato sam
zahvalna vama svima koji uredujete ove lijepe stranice o nasem Brodu,
jer se veza nastavlja i snovi idu dalje da ce jednog dana biti sve
kao i prije.
|