on reko imacemo dvijestotine bogatih obitelji,da prvo pocnem od svoga?zajebo se ima ih vise,al'ne rece koliko ce biti jadnika a ,zabolje ga ona stvar,za tom vrstom'al'ima i kolko oces,pa rece,napuciti cemo otoke,a napuci on onu stvar,ma jok makar da je napuci ,nego ispuala do balcaka.ovi povjerovase u te trice i kucine i evo sta sada imamo,a sta sljedi tek cemo viditi,valja nama skoro i to vrlo skoro,namore kod talijana ,svaba i ostali europljana,al' ako budemo imali soldi,jer nece biti na kredu i preko sindikata,a siguran sam nece biti ni pojeftino,ima toga jos kolko o's al'i ovo je dosta,ako nije i previse.Pa povezasmo zastave za jednu i jedinu,pa mars nas 50% napolje,nije tvoja kuca vise tvoja nisi ti unjoj rodjen ni zivijo,to je samo tvoja fatamorgana,Vje rovo si bolan u glupost,nisi nista kuzio,sljepac jedan.Ovaj drugi rece,imacemo drzavu po mjeri naseg covjeka koji nece vise biti tlascen ko dosad,zelenice se sva,ko svica avidi sta od nje osta,sjebo je(se) skroz iako mislim da je njemu bilo najgore nije imo kud'.Onaj prvi i nakjgori rece gdje god smo mi ijedan,bice to nasa drzava,vid'sad' skoro osta pasaluk od silne velicinne,a sta bi sa naradom gdje nesta i i ode neje njega bilo briga,opet fatamorgana,svi nas oce tuci,al' ja vas nedam,niko vam nesmije nista osim mene i moje policije,i bi tako,sad' narode vadi trnje iz .icke,al jos sljep i nisi progledao,pa dokle ces,aovaj ima i nasljednika u jednom od entiteta,koki mu mje vjek trajanja vdit cemo,al sigurno nije za duga vjeka,on je papagaj, ponavljac,al' sljepci to nevide.i tako se to dogadjalo i dogadja,a ovi sto sada imaju po osmdesetak i kompanjoni im sto kusali kajmak u onoj truloj drzavi,dok ga je bilo ,kada su trebali da imaju i pokazu .uda,scucurili se ikape okrenuli ko neki prije nji' samo za 180 stepeni,i ubacuj u petu i jedni i drugi(scucureni i ini okretaci,I sta sad' pojma nemam,al' sve mi se simpaticnijim cini varijanta nekog modificiranog i u danasnjem trendu obradjenog ali i realiziranog ZAVNOBiH-a,pa ako oceh i EVRO-AVNOJ-a,ma i vi streedzeri mi na toi mirisu,bas ce biti interesanto poziviti ,ko prezivi,a nerikne od silnoih stresova pa neke gore biede sljedecih dvaes gdinica,zdravi i vesli bili,i sike razumijem tvoj popizditis.

Ne merem brez ZAVNOJvjetanja;

Sike-Tov junak je momcina koji se krije iza zeninog posla.
Njega bih ja na "barikadu" pa nek' on svojoj zeni "reportazira" kako je pros'o, pa nek junakova zena javi na "krusku"..pa nek' budne sta ce bit..jel' tako

Tako bih ja,svog junaka,kad bih ja bio Sike, al' nisam -stariji sam.

Svi se kicmenjaci rode s hrskavicom kao glavnim nosivim stubom, pa ta hrskavica vremenom okostava...k'o beton sto sazrijeva (nekad 21 dan) potopljen u vodu, a nauka prica, da se u kamen pretvori nakon 100 godina.
Jebes rodjenje,daklem , ako nije vec okostano k'o kod junaka.
Kraj je vazan..krajnji cilj...sta ce bit'.

A, kad sam ja im'o problema sa istorijskim datumina nase povijesti, svi ti okupljeni oko Sutjesaka i Neretava su mi davali prolaznu ocjenu..samo prolaznu ..meni,koji sam znao da su sva ZAVNO jedna za drugim jer je to bila direktiva odozgo da se taj dio politickog posla zavrsi u najkracem mogucem roku, drugovi i drugarice, isto kao i sva oslobadjanja gradova...jedan za drugim, po direktivi davanja rodjendana nasim gradovima - Kao da do tad nisu ni postojali (A sve to su shvatili i susjedi u skolskim klupama iz komsiluka pa danas opet isto, mijenjaj rodjendane i imena gradovima)

ZAVNOBIH,AVNOJ...
Ne bih da ZAVNOJ-vjetam ,prosao sam prolaznom ocjenom i prezivio, sva sreca brez ijedne pjesme pjevacice & putnika iz avtobusa koji putuje na proslavu....

P.S. Dragi Sike, nadam se da si dobro. Taj tvoj mladalacki (dokad cu to vise zvati mladalacki)revo lt zbog nepoznate sutrasnjice i grozne svakodnevnice,N e podsjeca me na "moje doba".
U "moje doba",najvise smo paznje usmjeravali na te reporterke, da njima sta ne bi usfalilo i bili nesretni ako ne stignemo na vrijeme...i isli u kafanu,a gdje cemo - od muke!
Ne odstupaj,ne popustaj, ne dotezi.

E druze Sike sto ti znas probudit nostalgiju u covjeku pa to je cudo jedno.
Poslije tvog teksta vise nego ikad volim svoju novu domovinu iako im penziono nije bas najbolje regulisano

Bogami, naš dragi Sike sroči, napisa i objavi nam zgodnu priču o “svijetloj prošlosti”, tugaljivoj sadašnjosti i kobajagi nepoznatoj (vjerovatno zajebanoj) budućnosti, a sve u povodu i radi obilježavanja zasjedanja nekog tamo AVNOJA, neke tamo davne godine u nekom tamo Jajcu.
Ovaj “lucidni multimedijalni umjetnik”, kako mu Fuker tepa, sve je super prepisao ( a nije mu to ni bilo teško, kad mu je to napisala njegova “bolja polovina”, koja je po njegovom kazivanju – “dobro plaćeni novinar za 300 km” i još nešto malo preko toga). Istina je da je podosta i svojih misli tu obznanio o AVNOJU, ZAVNOBIHU, JUGI, SUBNORU, turizmu, Dejtonu, partizanskom grahu, konstitutivnim narodima i entitetima i koječemu drugom i još ponešto “nabijao na nešto”, ali neka je.
Naravno, da je poslije takvih misli i razmišljanja, naš dragi Sike zaslužio da ode u kafanu, da naruči duplo piće i da se tamo odmori i olakša od priča, “slavlja i povjesnih događanja” – ali ni slučajno na račun budžeta našeg “neupitnog entiteta što svijetli kao istorijska kategorija” u ovom čudu od države, kao što to neki rade.
Nama, ostarjelim “pionirima malenim” koji smo eto preživjeli i vremena AVNOJA i ove nove demokratske promjene, i sve što nam je uz to “sledovalo”, nije ostalo ništa drugo nego da se kod kuće, uz kafu i fildžan meke šljive(ko ima) prisjetimo i nekih naših bitaka i akcija drugarica i drugova iz tog vremena.

Tite mi, ne izmišljam i ne lažem.( Nije ni red da se sad ovdje zaklinjem svevišnjim Bogom za ovo što ću napisati - pa mi Tito tako pade na um, jer još onda se pjevalo: “Što je više kleveta i laži – Tito nam je miliji i draži!”).

Pričalo se, da je ovdje u Brodu, nekoga dana u onoj davnoj 1947. godini na sastanku nekog mjesnog odbora AFŽ-a (Antifašistički front žena) dogovaran program proslave Dana Republike (AVNOJ) – 29.XI.1943. u toj mjesnoj zajednici. Bilo je predviđeno da se tog dana tu održi svečani miting AFŽ (žena) na kome bi predsjednica tog mjesnog odbora, drugarica Fata održala govor. U njemu bi se prisjetila slavnih dana NOB, uloge žene u borbi i obavezama koje žene imaju u daljoj izgradnji socijalizma i svijetle budućnosti.
Da bi miting protekao u svečanom raspoloženju, prisutne žene su na tom svečanom mitingu trebale uzvikivati prigodne parole, zapjevati neku od partizanskih pjesama i stvarati veselje i radost. Kako bi se sve to postiglo drugarice su se dogovorile da na ovaj miting dovedu sve što može da hoda. Za vrijeme govora koji će Fata održati dogovoreno je da pojedine drugarice iz odbora povremeno zapjevaju neku pjesmu koju bi i ostale žene prihvatile, a kada bi u svom govoru Fata spomenula neki važan događaj ili važnu ličnost, kao druga Tita, (druga Ribara, Avnoj, Partiju ili Armiju) neka od drugarica iz ovog odbora za pripremu trebala je povikati: Živijo drug Tito ! Svi prisutni bi onda iz sveg grla vikali: Živijooooo! - Pljeskali bi, veselo se smijali i tako redom sve do kraja. Lijepo su se dogovorile koja će koju “parolu izbaciti”, a koja će koju pjesmu zapjevati i tako sve po redu.
Na kraju svog svečanog govora predsjednica Fata je naumila i da pohvali svoj AFŽ, poslije čega bi jedna postarija aktivistkinja trebala da “izbaci” završnu parolu: ŽIVIJO ANTIFAŠISTIČKI FRONT ŽENA , pa da svi onda zapjevaju i uhvate se u čuveno KOZARAČKO KOLO.
Za uzvikivanje ove tako važne parole predsjednica Fata je lično odabrala jednu svoju komšinicu (koju i nije baš puno begenisala, zbog navodnih simpatija prema saradnicima okupatora, a čije ime iz moralnih i povjesnih razloga sada ovdje ne mogu reći). Ova se žestoko opirala, braneći se kako to ona ne umije i neće znati ni u sebi izgovoriti, a kamo li povikati na tom svečanom skupu. Predsjednica je bila neumoljiva, pa se komšinica morala svojski potruditi i sve to dobro naučiti kod kuće prije mitinga.( Predsjednicama se ni onda nije valjalo nikako zamjeriti.)
Stigao je napokon i taj Dan Republike, a na zakazanom mitingu skupilo se podosta žena i mladih i starih sa djecom i pokojim djedom, pa je predsjednica Fata održala svoj čuveni govor( koji joj je sastavio drugi iz 00 SSRNJ). Bilo je veselo, uzvikiivale su se parole, pjevale su se partizanske i naše bosanske pjesme, a kad je na kraju govora spomenut Antifašistički Front Žena, na vrh svojih nožnih prstiju izdigla se komšinica koja je bila zadužena da poviče i tu završnu parolu, pa je gromko, trudeći se iz sve snage povikala:
ŽIVIJO – ŽIVIJO, MA ŽIVIJO ANTI, ANTIFANTI, ANTIFANTI, ANTIFANTI – MA JEBLA TE FATO MATI, JESAM TI REKLA DA NEĆU ZNATI.
Svi su zanijemili čekajući šta će predsjednica sad reći, onda su počeli da se smiju i plješću, a kad je neko poveo Kozaračko kolo, uplašena komšinica se izvukla i krišom pobjegla kući.

(Nemoj sad da mi još neko kaže: – Ma hajde djede, nemoj i ti zajebavat.)